Ovo nije bio naš prvi susret sa feldenkraisom. Ali za mene osobno je bio najupečatljiviji. Zašto? Pa, moj sin, već hodač (feldenkrais je, inače, bio ta prekretnica koja nas je nakon motoričkog stagniranja sa tradicionalnim fizio vježbicama dovela do prohodavanja), na prvom satu sa tetom Helen je bio prilično razigran, hodao je po prostoriji, istraživao, a na njen prvi pokušaj da ga dotakne prilično jasno dao do znanja da to ne želi. "Ok, ništa od ovoga“, pomislila sam, a već druga misao mi je bila "kako da ga natjeram"... i tu se dogodila ta čarolija. Čarolija mog učenja. Naime, ja jesam pročitala knjigu od Anat Baniel, ali jedno je teorija, a drugo kada iskusite to u praksi sa izvrsnim praktičarem. Kako iz "ničega dobiti nešto" (tako sam ja to tada gledala i nazvala) a zapravo se radi o tome da poštujemo dijete gdje ono trenutno jeste, da usporimo, da ga oslušnemo, da se povežemo sa njim. I tu je ta čarolija "neprisile", ne „kako da ga natjeram", već "kako da se povežem i krenem od onog gdje dijete jest i što ono može". I onda se dogodi čudo, ali stvarno čudo, da iz onog početnog odbijanja naša teta Helen je našla način kako da mu ipak priđe i moje ono početno "ok, ništa od ovoga" je ispalo "puno od ovoga". Divno je bilo promatrati kako ona uspostavjlja odnos sa mojim sinom ali i kako mene vodi da smanjim tu napetost „htjenja“, napetost „joj on sad mora ovo“, napetost „joj ja sad hoću da on ono..“. A tu napetost dijete i te kako osjeti a kod mog sina ona rezultira još većim odbijanjem i otporom. Da razumijem sve što je Helen (ali i raniji praktičari) radila sa mojim sinom puno su mi pomogle grupne feldenkrais lekcije na koje sam išla kod Ingrid. Neprocjenjivo je na svom tijelu osjetiti moć usporavanja, osvještavanja, gdje nakon samo jednog sata (jedne lekcije) idete doma potpuno nove posture a rezultat osjetite u svom kretanju i danima nakon. I nije to samo primjenjivo na motoriku, već u svim aspektima našeg „rada“ sa djetetom, pa života zapravo.

I ne samo da sam ja u susretu sa tetom Helen puuuuno naučila. Već rezultati na mom sinu su bili odmah vidljivi. Hod, koji je do tada bio veliki napor za njega, je postao stabilniji, sigurniji, manje se mučio, njegove kretnje puno laganije, s manje napora a rezultat su bile duže šetnje jer se nije zamarao. Nakon samo dva dana rada sa feldenkrais praktičarom. Netko da je gledao sa strane bi rekao "pa oni ništa ne rade". Da, tako izgleda feldenkrais lekcija.

Nataša T.

Najveći dobitak, što ga uopće nisam niti očekivala kod kćerke je, da je nakon otprilike 8-10 lekcija Feldenkraisa ona počela jesti (na usta)!!!! Naravno, tu su i druge prilagodbe oko njene prehrane, da joj probava stvara malo manje bolova i poteškoća nego prije, ali naučiti je, da jezikom gura hranu unutra i otvara usta, to je ne možeš naučiti. I da prvi put u životu jede s užitkom, da otvara usta i zaplače ako hranu na tren sakriješ... i inače ona je postala jako pažljiva i poslušna i puno više razumije što joj se govori i počela je nešto očekivati, razumijevati da ako joj se kaže da će se nešto dogoditi, recimo, da će netko doći, da idemo van, da ide jesti, da se ide kupati, itd... i počela se igrati na podu, na boku s igračkama i s ljudima, ....prije ju nije ništa zanimalo.

Kristina (Slovenija)

-Sama radionica je bila vrlo inspirativna za mene kao roditelja. Iako od ranije imam iskustva u osobnom prakticiranju Feldenkrais metode odnosno lekcija, ova radionica pružila mi je nova saznanja i iskustva u vrlo nježnom i suptilnom načinu rada kroz primjenu funkcionalne integracije. Posebno mi se svidjela potpuna prisutnost terapeuta u slijeđenju djetetovih potreba i interesa na vrlo prirodan i nenasilan način.
Kao roditelj četiri i polgodišnjeg dječaka s poremećajem iz autističnog spektra zamijetila sam za vrijeme i nakon tretmana snižavanje napetosti djeteta, smanjivanje broja ponavljajućih prisilnih radnji tzv. stereotipija odnosno smirivanje općenito. Po tretmanu je zaspao, što se u dnevnom ritmu inače gotovo nikada ne događa.
Ukazalo mi se na probleme koje dijete ima u korištenju tijela i ponudilo metode koje možemo primjenjivati kasnije i sami kao roditelji.
Maja

 -Upoznali smo način rada ABM praktičara  te stekli  praktično iskustvo temeljeno na Feldenkraisovim načelima koje možemo primijeniti u radu s djetetom.
Anita

-Sudjelovanje na Feldenkrais/ABM radionici mi je bilo jako korisno.
Na jednostavan način je objašnjeno s kojim se sve izazovima suočavaju djeca u svom razvoju te što im je sve potrebno da bi prošli put od ideje pa sve do uspješne realizacije. Način na koji je osmišljena i vođena radionica je bio jako dobar. Povezivan je teorijski i praktični dio, a individualni rad s djecom je to uspješno upotpunio.
Ovu radionicu preporučila bi i roditeljima i osobama koje se profesionalno bave djecom.
Majka L.G.

...najbolji pokazatelj mi je bio sin koji je s veseljem išao u Šestine i ništa mu nije bilo teško. Voditeljice radionice su bile super što se najbolje vidjelo u radu s djecom. Na djetetu sam vidjela pozitivne promjene u njegovoj stabilnosti i većoj sigurnosti u njegovom tijelu.
Moram priznati da je i meni vježbanje, odnosno učenje uveliko pomoglo u shvaćanju nekih
osnovnih načela ABM metode i toga bi trebalo biti što više.....
Nikolina

-Radionica mi je pomogla da shvatim da nema motorički ispravnog i neispravnog, te da se do cilja (ustajanje, klečanje, hodanje) može stići različitim putevima. To mi je isto tako otvorilo oči i za spoznaju da se kroz cijeli život može ići različitim putevima.
Suzana Szabo

...ne želim preferirati ni definirati, ipak, možda će  nekome naše iskustvo koristiti.
Ukratko; Prolaskom kroz seminar i kroz rad terapeuta s našom Sarom uvelike nam se promijenio pogled na način kako možemo pomoći svom djetetu. Tijekom tih 5 dana, gledajući dijete koje je povučeno u svoj svijet kako odjednom otpuže od svoje mame jer se tamo malo dalje nalazi nešto zanimljivije ili kada nakon dva mjeseca konačno pojede normalan obrok, izmami širok osmjeh na lice!
Ali, pojavljuje se pitanje; Što sad kada je seminar završio?!
Ovo nam je bio samo mali uvod u što bi moglo biti dalje.
Marija